Sjedio je nasuprot mene. Bespotrebno je nastojao pokazati sve svoje znanje prebacujući se s teme na temu. Držala sam slušalice u rukama govoreći: 'Aha, aha…' Neugodna situacija – vidim da si pametan dečko, ali i ja sam jako, a i imam jako puno dobre glazbe na laptopu.
'Misliš li ti da novac mijenja ljude?'
'Ljude? Ne, možda samo način života.'
'Da, to sam baš čitao, onaj tko je škrt, ostat će i dalje škrt, iako dobije jako puno novca na lotu, onaj koji je velikodušan, više će podijeliti i tako…'
'Da…'
'Bi li ti bila sretna da si invalid?'
'Naravno.'
'Da, to sam baš čitao, psihološka istraživanja, znaš… – onaj tko je sretan i zadovoljan sobom, sretan je uvijek, bez obzira na sve.'
'Da, istina.'
Bio je simpatično glup, nastojao pokazati stvari od životne vrijednosti kroz istraživanja i knjige. Valjda nastojao ispasti pametan i voditi bitku samnom. Nije znao s kim priča, nasmijala sam se i stavila slušalice u uha, jer… to objektivno stoji, ali o sreći i ispunjenju se ne čita, pogotovo ne o vlastitom. Lijepo sam ga pozdravila na odlasku, nešto je potiho promrljao. Mislim da mu se nisam svidjela. Možda zato što vidim, osjetim i vjerujem da nešto vrijedi samo po sebi, dok njemu trebaju spisi i dokazi. A možda je i moj osmijeh shvatio kao vrstu poruge, gotovo pa ne bi ni puno pogriješio. Moj ego je nahranjen, opet.
lipanj, 2011 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |